Prije nego što započnemo ovu recenziju, želio bih da naglasim da će ovo biti malo drugačije od većine recenzija do sad. Kako je ovo distribucija na koju i sam pokušavam da pređem, sistem je instaliran na pravom hardveru, umjesto u virtuelnoj mašini, kao inače. Da li je moj prelazak uspio, kao i da li bih to vama preporučio možete saznati u redovima ispod.



Dakle, Tanglu OS je distribucija Linuxa koja je svjetlost dana ugledala u februaru prošle godine, verzijom 1.0, kodnog imena Aequorea Victoria (!?). Bazirana je na Debianu, ali donosi primjetna poboljšanja u odnosu na maticu. Nemamo naročit izbor grafičkih okruženja: KDE (Plasma), GNOME i Lite varijanta bez desktpoa. Ovdje testiramo KDE izdanje treće generacije ovog OSa, kodnog imena Chromodoris Willani.


Instalacija

U ovoj kategoriji udaramo u nešto neočekivano. Moje pomisli prije instalacije su bile: KDE distre uglavnom imaju svoj specifičan installer (nisam siguran za ime, misli se na onaj iz Kubuntua), ali opet, distre bazirane na Debijanu često koriste debian-installer program. Koji će se ovdje naći? Tek sam ostao zbunjen kad sam vidio odgovor na to pitanje: oba installera su prisutna! Naime: kao i kod Ubuntua i njegovih zvaničnih derivata (svih osim Kubuntua), dostupne su opcije: Boot Tanglu Live i Install Tanglu (nisu tačna imena, zapravo je nešto slično, ali je značenje isto). Ovdje jedino dobijamo dodatnu opciju, koje nema u Ubuntuu, ali je možemo naći u Linux Mintu: u pitanju je svojevrsni ,,safe mode”. Pored tih opcija, imamo i mogućnost text mode instalacije.

Sada možemo slobodno zaklučiti da je ovaj prvi ekran instalacije svojevrsbi hibrid onih kod Debiana, Minta i Ubuntua. U nastavku instalacije dolazimo do sljedeće neobične stvari: Ako odaberemo dizanje sistema u Live modu, instalacija će se obavljati u programu sličnom ostalim KDE distribucijama. S druge strane, ako idemo na opciju direktne instalacije, dolatimo u debian-installer. To nas je zainteresovalo, ako podignemo GNOME varijantu u Live modu, da li ćemo dobiti instalaciju specifičnu za KDE, ili ipak nešto drugo? Nakon provjere, dolazimo do odgovora: da, koristi se installer iz KDE distribucija.

Ostatak instalacije je tekao uobičajenim tokom: odabir jezika, tastature, particionisanje i sl. O tome nema puno priče, većina nas je bar jednom koristila ovakav tip installera.

tanglu_debian-installerdebian-installer je jedan od ponuđenih installera


Desktop

Kao što sam ranije spomenuo, Tanglu OS 3.0 donosi KDE 5 ili GNOME 3.x kao zadano okruženje. Od samog izlaska, KDE 5 mi se sviđao, tako da je ovo bio logičan izbor. I stvarno, nije me razočarao. Dolazi sa minimalnim brojem izmjena. Štaviše, ja sam primijetio samo jednu: uz sistem dobijate dvije pozadine, od kojih jednu vidite na slici u zaglavlju ovog teksta, a druga je Tanglu logotip na podlozi boje koju ne znam kako da nazovem. U suštini, tu se moglo dodatno raditi na nekim izmjenama koje bi cjelokupnom dojmu sistema dale ,,ličnost”, ali ni ovako nemam zamjerki. sam KDE 5 izgleda veoma čisto. Kroz interfejs se prožima osjećaj kvaliteta. Dobra stvar je ta što je personalizacija jednostavna, te možemo dobiti stepen personalizacije koji se može mjeriti sa onim u Cinnamonu ili GNOME-u.

desktop_custom1Malo rada sa opcijama personalizacije dovodi do sasvim prihvatljivih rezultata


Performanse

Uprkos upotrebi KDE desktopa, koji je poznat kao jedan od zahtjevnijih, Tanglu OS nije toliki ,,proždirač”. Potrošnja RAMa jeste visoka, oko 0.9 GB bez podignutih programa, ali se procesor drži veoma dobro. Moja dva jezgra su ostajala ispod 20% (u istoj situaciji u kojoj je testirana potrošnja RAMa). Jedini način da ,,zakucam” oba jezgra na 100% u (mojim) svakodnevnim zadacima je bila kompilacija kernela. Ni procesor ni RAM ne prave probleme. Na svu sreću, većina upotrebljenog RAMa otpada na sistem, pa ono malo programa koje držim upaljene u isto vrijeme ne ostavlja utisak. U svakodnevnoj upotrebi nisam uspio natjerati kernel da aktivira swap.


Programi

I ovdje udaramo u neobične izbore. Zadani office paket je LibreOffice, što nije slučaj sa većinom KDE distribucija. Kod njih su češći izbor paketi iz KDE kolekcije. Mozilla Firefox je, očekivano, zadani pretraživač. Ostatak softvera je očekivan i sastoji se od programa koje biste našli na skoro svakoj distribuciji koja ikako cilja na out-of-the-box iskustvo.

Jedan problem s programima na koji sam naletio jeste taj da, iako su i PPA i klasični repozitorijumi (U daljem tekstu ‘repoi’) podržani, malo koji će zapravo funkcionisati. Razlog: Sistem se predstavlja kao Tanglu Chromodoris i automatski traži specifičnu konfiguraciju izbora paketa. S obzirom na to da je u pitanju malo poznata distribucija, repoi nemaju konfiguraciju povezanu s tim imenom, i proces dodavanja novog izvora se obustavlja. Jedan način na koji se ovo može zaobići je dodavanje izvora direktno  u /etc/apt/sources.list. Nakon toga je potrebno osvježiti cache. Vjerovatno postoji i drugi način, a taj bi bio izmjena imena kojim se sistem predstavlja u Debian Jessie ili nešto slično. Nažalost, još nisam pronašao način da to uradim. Druga tehnika je vjerovatno optimalna, jer nakon te jedne izmjene sistem nalazi podudarajuću konfiguraciju i koristi je (bar se nadam). To bi značilo da bi u teoriji bilo moguće koristiti PPA-e i repoe namijenjene nekom drugom OS-u, sa kojim je Tanglu kompatibilan. U navedenom primjeru promjene imena u  Debian Jessie, do problema bi došlo sa PPA dijelom, jer sam Debian ne podržava ovu tehnologiju.

Predinstalirani kernel je 4.0.0-2, što je više nego zadovoljavajuće, znajući da i danas, nekoliko mjeseci nakon izlaska kernela 4.0, mnoge distribucije ne donose taj kernel u novim izdanjima, već se radije pridržavaju starijih 3.xx kernela.


Zaklučak

Tanglu OS 3.0 je stabilan OS kome ne nedostaje funkcija. Na njega se može primijeniti metod kompilacije kernela opisan u jednom od prethodnih tekstova objavljenih ovdje. Link na taj tekst možete naći na dnu teksta, u odjeljenju sa svim ostalim linkovima. Sve je to lijepo, ali s vremena na vrijeme neke čudne odluke tima programera koji su formirali ovaj OS dolaze na vidjelo. Imajući na umu da je sistem djelo inovativnih Nijemaca, to i nije toliko iznenađenje. Međutim, ono što jeste iznenađenje je sličnost Tanglua i Ubuntua. Ovo je distribucija u ranim danima svog postojanja (nadajmo se), i jasno se izdvaja iz mora distribucija baziranih na Debianu. Dodaje korisne funkcije i cilja na kućnu upotrebu. Sve to pakuje u primamljiv paket jednako prilagođen krajnjem korisniku, koliko i naprednom. Zvuči poznato? To je upravo način na koji se Ubuntu popeo do vrha. Vjerujem da je Tanglu sljedeća zvijezda Linux scene, ali, kao i Ubuntu, ako ne održi priliv inovacija, polako počinje da propada, ostavljajući svoje mjesto jednom od svojih derivata, koji je uznapredovao do te mjere da je postao konkurencija. To označava samo dublji pad i zatvara vrata jedne epohe, barem za svijet Linuxa. Tanglu će morati da čeka sljedeći ciklus, jer se na DistroWatch ljestvici Linux Mint ,,usidrio” na prvom mjestu bolje nego Ubuntu ikad u zadnje tri godine. Sa skoro duplo više poena od sljedeće distre na ljestvici (trebutno Debiana), ne izgleda kao da će sići s vrha u skorije vrijeme. Tanglu je trenutno na 99. mjestu, ali sigurno ima potencijala za napredak.

Da li je Tanglu OS jedan od sljedećih ,,velikih igrača”, lil će sve stati na propalom pokušaju revolucije? Nadam se ovom prvom, ali samo vrijeme može dati siguran odgovor.



Linkovi

Tanglu OS 3.0 Chromodoris Willani Release Notes

Preuznite Tanglu OS

Kompilacija Linux kernela-kako i zašto